Oduvijek imam lagani fetiš na kutije svih oblika i vrsta što vjerojatno ima veze sa činjenicom da volim organizaciju prostora, u kojem svaka stvar ima svoje mjesto. Kaos me zbunjuje, nervira i smanjuje produktivnost. Stručnjaci bi sigurno imali štošta za reći po tom pitanju, ali to nije tema današnjeg posta. Poanta je da mi je jako teško baciti kutiju od nekog proizvoda ako mislim da još može biti korisna.
Nedavno sam tako na poklon dobila bocu jako finog vina (moji najbliži znaju što me veseli :D) u pripadajućoj drvenoj kutiji. Vino nije potrajalo, naravno, ali je kutija ostala. Par dana je stajala na vidljivom mjestu kako bi me svako malo podsjetila da joj trebam pronaći novu namjenu. A pokraj nje nekoliko pari sunčanih naočala koje na polici skupljaju prašinu. I mic po mic moždane vijuge spoje te dvije slike u jednu i nastane kutija za naočale. Obojala sam ju u bijelo jer mi tako najviše odgovara u prostoru, ali kako bi skroz bijela bila presterilna, nacrtala sam na njoj naočale :D Čas posla.
Nema komentara:
Objavi komentar